HRTi: Dokumentarna serija Benediktinska Hrvatska

Ono što se u Hrvatskoj očuvalo od benediktinskih crkava i samostana samo je ostatak ostataka nekoć najmoćnijeg reda Katoličke crkve. Rijetke očuvane crkve, kakve su u Zadru ili na Mljetu, ili umjetnička zbirka zadarskog samostana benediktinki pomažu da si predočimo nekadašnji sjaj i bogatstvo hrvatskih benediktinskih opatija.

Dokumentarnu seriju Benediktinska Hrvatska scenarista Anđelka Glibe i redatelja Branka Ištvančića pogledajte u videoteci multimedijske usluge HRTi.


Prva epizoda: Benediktinci pripadaju najstarijim kršćanskim redovima, a njihov osnivač Benedikt iz Nursije smatra se ocem zapadnoeuropskog redovništva i monaštva. Zbog iznimne uloge koju su imali u duhovnoj i kulturnoj povijesti starog kontinenta, njihov je osnivač službeno proglašen patronom Europe. U Hrvatskoj su se benediktinci pojavili polovicom 9. stoljeća, možda i prije, no svakako od ranog srednjeg vijeka hrvatska je opća, a osobito kulturna povijest nezamisliva bez njihova udjela. Benediktinci su primjerice ispisali najvredniji od starih glagoljskih spomenika, Baščansku ploču, a bez njihovih zapisa ne bi bilo moguće ni pisanje najstarije hrvatske povijesti. Obrazovno-znanstveni program HRT-a snimio je četiri polusatna filma o povijesti tog reda u Hrvatskoj. Prvi film prikazuje prostore u kojima je red nastao, govori o razlozima njegova uspjeha kad je, od male zajednice što je tri stoljeća životarila u središnjoj Italiji, postao na početku 9. stoljeća jedini i najutjecajniji red zapadnog kršćanstva. U to doba benediktinci su se u Hrvatskoj povezali s njezinom upravljačkom i duhovnom elitom koju su snažno povezali sa zapadnim kršćanstvom.

Druga od četiri epizode prikazuje razvoj benediktinskog reda koji se nakon prve krize opet uzdigao u jednu od najmoćnijih ustanova zapadne Europe. Tada su se benediktinci učvrstili i u Hrvatskoj. O njihovoj vezi s hrvatskim kneževima i kraljevima svjedoče rijetki i za hrvatsku povijest dragocjeni kultni predmeti i napisi, krhotine iskopane u ruševinama samostana. S benediktincima je povezan i jedan od najvažnijih događaja hrvatskog srednjovjekovlja - osnutak Zagrebačke biskupije u 11. stoljeću. S njima su povezani i najstariji hrvatski tekstovi na latinici, glagoljici i ćirilici. Najviše benediktinskih samostana izgrađeno je u Hrvatskoj u 11. stoljeću. Potkraj tog stoljeća nijedan hrvatski grad nije bio bez benediktinskog samostana, a najrazvijeniji, osobito oni na obali, imali su ih i više. No potkraj srednjeg vijeka benediktinci gube prednost među crkvenim redovima, zamjenjuju ih franjevci i dominikanci.


Treća epizoda prikazuje posljednji veliki uspon benediktinskog reda - osnutak cistercita. U Hrvatskoj se taj red brzo širio, ali i brzo nestao. Ponešto je drukčija bila povijest benediktinaca u Dubrovniku. Bili su zaštićeni njegovim blagostanjem i izvan područja zahvaćenih stalnim ratovima. U 13. stoljeću bilo je u Dubrovniku barem 13 samostana, od toga 9 benediktinskih, ne računajući njihove ispostave - priorate i mnoge rekluze, pokornice sazidane uz desetak dubrovačkih crkava. U Hrvatskoj su početkom 19. stoljeća zatvorena posljednja četiri muška benediktinska samostana. Sljedećih stotinjak godina u nas nije bilo benediktinaca. Danas djeluju još samo dva njihova muška samostana.

Od bivših stotinu i pedeset ili dvjesto benediktinskih samostana u Hrvatskoj preživjela su samo dva muška i osam ženskih. Najstariji su u Zadru i Trogiru, oba iz 11. stoljeća, najmlađi u Šibeniku i Hvaru, oba iz 17. stoljeća. Žene koje su htjele živjeti samo za Boga nisu se kao muškarci povlačile daleko od naselja, nego su ostajale u gradovima, gdje njihova pokora nije bila nimalo blaža. Tako je i svih osam samostana benediktinki u Hrvatskoj u gradovima - od Dubrovnika i Splita do Krka i Cresa. Posljednja epizoda serije prikazuje život u tim samostanima. Danas se ondje živi znatno drukčije nego potkraj 19. stoljeća, kad su benediktinke držale gotovo sve ženske škole na jugu Hrvatske.

Producent uratka je Miroslav Rezić.