Nagrada HRT-ove emisije Music pub za najboljega pjevača nosit će naziv Nagrada Oliver Dragojević

Oliveru Dragojeviću uručena je glazbena nagrada Music pub za najboljega pjevača u 2016. godini. Time je započela tradicionalna dodjela te najstarije hrvatske glazbene nagrade koja se u neprekidno dodjeljuje od 1992. godine.

Autor i voditelj emisije Drugoga programa Hrvatskoga radija (HRT – HR 2) Music pub Zlatko Turkalj – Turki podsjetio je slušatelje kako je Oliver Dragojević primio veliki broj priznanja, a da mu je i nagrada Music pub dodijeljena više puta. Ove je godine to zaslužio velikim uspjehom albuma Familija, poglavito pjesmama Gdje to piše i Sreća, koje su bile u vrhu top-ljestvice domaćih pjesama Hrvatskoga radija (HRT – HR).

Nakon što je Oliver dobio još jedno vrijedno priznanje vodstvo Drugoga programa Hrvatskoga radija (HRT – HR 2) najavilo je i kako će od iduće godine nagrada emisije Music pub za najboljega pjevača nositi upravo njegovo ime – Nagrada Oliver Dragojević.

Ma joj, to je previše. Ne rade se spomenici za života. Znaš, nije to baš uobičajeno, izjavio je Oliver Dragojević Turkiju i predložio da se nagrada svake godine nazove imenom prethodnoga dobitnika. Ipak, morao se složiti s Turkijem da će teško netko drugi imati tako dugu, veliku i bogatu karijeru kao on te je prihvatio da se nagrada trajno nazove upravo njegovim imenom.

U razgovoru s Turkijem Oliver se prisjetio svojega glazbenoga putovanja, počevši od debitantskoga nastupa na Splitskome festivalu 1967. godine kad je izveo pjesmu Picaferaj. Premda tada nije uspio ući u završnicu, ta je pjesma s vremenom postala jedna od najpoznatijih i temeljnih pjesama Splitskoga festivala u cijelosti.

U načelu je nastala da bi se opisalo jedno zanimanje koje je zaboravljeno. To je pjesma o čovjeku koji pali plinske fenjere, tj. ferale. Cijela je priča nastala da se mentalitet negdje osjeti. Lijepa priča, objasnio je Oliver Dragojević.

Mnogim je pjevačima Oliver pjevački i glazbeni uzor, no on je više puta rekao da ne voli svoj glas i ne voli slušati svoje pjesme. Neke su njegove mlađe kolege mediji proglašavali novim Oliverima, no on smatra da je to teret mladome izvođaču. Otkrio je i kako se ne obazire na kritike te da je tijekom godina naučio zaboraviti komentare koji su mu upućivani.

Osobno dovoljno znam koliko je to bilo dobro ili nije. Bitno mi je samo da se bavim glazbom,  rekao je i dodao da je najsretniji kad može kombinirati glas s klavirom i velikim orkestrom, a za to će ponovno imati prilike na svojemu jubilarnom koncertu u zagrebačkoj Areni u ožujku iduće godine.

Oliverovu karijeru obilježila je suradnja sa Zdenkom Runjićem koji mu je bio i susjed i prijatelj te s kojim se vrlo kvalitetno družio. U razgovoru s Turkijem prisjetio se i suradnja s mlađim kolegama. Pjesma Cesarica koju je za njega napisao Gibonni obilježila je dvadesetak godina Oliverove karijere, a donijela mu je i tri nagrade Porin – za pjesmu godine, hit godine i najbolju mušku vokalnu izvedbu. Zahvaljujući Cesarici, Oliver je dobio na većoj važnosti kod nekih kritičara, ali i kod publike koja je tako postala zainteresirana i za njegove starije pjesme.

Kao što je Galeb bio 1975., tako je Cesarica bila 1993. Pojavila se pjesma koja je produžila moj vijek trajanja. Galeb, pa Magdalena, Vjeruj u ljubav, Nadalina i Cesarica pjesme su koje su obilježile neka vremena, dodao je i otkrio kako ga slovenska publika uopće nije doživljavala kao izvođača dok nije počeo svirati harmoniku i pjevati Nadalinu.

Osim suradnje s Gibonnijem prisjetio se i rada s Dinom Dvornikom i s Petrom Grašom, a snimio je i mnoge duete. Oliver je tako bio jamstvo kvalitete jer je bilo i pitanje statusa snimiti duet s njime, a njemu nije bio problem pristati na takvu suradnju čak i kad je bila riječ o kolegama koji nisu baš poznati u svijetu glazbe. Za njihovu bih se promidžbu ponudio kao prijatelj, rekao je Oliver i otkrio kako je tu bilo i neuspjelih i loših pjesama, pa i onih koje su odmah bile zaboravljene. Najviše pamti duet s Kemalom Montenom u pjesmi Nije htjela, a potom i suradnju sa Zoricom Kondžom, Meri Cetinić, Tedijem Spalatom, Vannom, Borisom Dvornikom, Tonyjem Cetinskim i Gibonnijem.

No, s kolegama s glazbene scene rijetko se druži, a Turkiju je otkrio tko su mu sad prijatelji. Možda će zvučati čudno, prijatelj sam prijatelja mojih sinova. U mojoj se branši ljudi mojih godina malo druže. Sve je više ljudi taknuto bolešću ili je netko umro, pa mi to teško pada. Djeca moja imaju mnogo prijatelja i ti prijatelji njihovi su i moji prijatelji i onda se družimo, a uglavnom smo na moru.

Poznata je Oliverova ljubav i povezanost s morem. Za sebe kaže da je rođen na moru i živi uz more koje mu nedostaje kad ga posao odvuče od njega te ga smeta kada netko more zove vodom.

More je strašno važno u životu svih. Pogledajte ljude s kontinenta kad dođu ljeti na more. Što oni pamte? More, opuštenost, druženje, pjevanje, što su pili, što su pojeli. Sve je nekako povezano sa životom… Kad se radi, zaboraviš na te stvari koje te baš čine čovjekom i onda jedva čekaš to ljeto kad nema obveza i svi su uglavnom na odmoru. I onda kako to nećeš zapamtiti, kako nećeš voljeti, objasnio je Oliver Dragojević u razgovoru za Drugi program Hrvatskoga radija (HRT – HR 2).