Iza kulisa popularnih HRT-ovih Vijesti iz kulture

U ožujku prošle godine Vijesti iz kulture vratile su se u svoj stari termin nakon trećega Dnevnika na Prvome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 1) s novim voditeljima i ponešto drukčijim sadržajem prilagođenijim mlađoj publici. Premda ne ohrabruje podatak da samo 10 % stanovništva nekoliko puta godišnje posjeti neki kulturni događaj u Republici Hrvatskoj, optimizam daje činjenica da HRT-ove Vijesti iz kulture svake večeri prosječno prati približno 100 000 gledatelja. Kako bismo doznali kako nastaju rado gledane desetominutne Vijesti iz kulture, koje se prikazuju 360 dana u godini, zavirili smo u njihovu redakciju smještenu na trećemu katu središnje zgrade Hrvatske radiotelevizije na zagrebačkome Prisavlju.

Već se oko 9 sati urednici Informativnoga medijskog servisa Hrvatske radiotelevizije okupljaju na jutarnjemu kolegiju i počinju, među ostalim, planirati i praćenje kulturna događanja za Dnevnik Hrvatske radiotelevizije – određuje se što ulazi u središnju informativnu emisiju. Nakon toga ekipa Vijesti iz kulture posvećuje se izradi svoje emisije. Premda se emitira kasno navečer, nakon trećega Dnevnika, priprema te emisije traje cijeloga dana. Informacije o dnevnim događajima prikupljaju se različitim kanalima – elektroničkom poštom, telefonskim pozivima, na društvenim mrežama. Prijepodne se razgovora o temama za sljedeći dan, a na teren, kako bi pratili dnevne događaje, suradnici emisije odlaze prilično kasno jer su promocije, premijere i izložbe obično u večernjim satima. Kako se televizijski prilog uglavnom treba isporučiti do 22.30, odnosno 23.00, kad počinju Vijesti iz kulture, posao novinara u kulturi nije lišen stresa.

„Imali smo Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto i mnoge druge festivale s kojih smo objavljivali mnogobrojne vijesti o gostovanjima umjetnika. Publika ih je istodobno mogla vidjeti, primjerice, u Dubrovniku u Kneževu dvoru i u Vijestima iz kulture. Nastojimo biti i tamo gdje prosječnome gledatelju Hrvatske radiotelevizije nije jednostavno doći. Primjerice, pratimo kazališne večeri u Zagvozdu, na koje pošaljemo svoju splitsku ekipu, ali pratimo i svjetske festivale. Svakodnevno surađujemo s dopisništvima. Na inozemne festivale na kojima Hrvatska ima svojega predstavnika, šaljemo svojega suradnika, dok se za izvješćivanje o onim festivalima koji nemaju hrvatske autore u konkurenciji, koristimo međunarodnom razmjenom”, ističe urednica Redakcije za kulturu Hrvatske radiotelevizije Zrinka Turalija Kurtak.

Novinari teme obično dobiju dan prije, a urednica Zrinka Turalija Kurtak kaže im što bi voljela vidjeti u prilogu. „Uvijek razmišljam i kao gledatelj, a ne samo kao urednica emisije. Možda me katkad zanimaju i stručnije informacije, ali imam na umu da bi gledatelj volio vidjeti i kako neka predstava izgleda iza kulisa, kako nastaje, pa katkad i to pokazujemo. U montaži nam uvelike pomažu moderne  tehnologije. Na svojemu računalu ugrubo montiramo prilog, a kolege montažeri daju svoj potpis na samome kraju”, otkriva urednica Vijesti iz kulture napominjući da je najteže montirati koncerte i predstave, koji mogu potrajati i nekoliko sati, a gledatelj mora dobiti sukus zbivanja.

Napominje da se kulturnoj sceni pristupa kritički, ali i ističe sve što je pozitivno, osobito u kontekstu maloga izdvajanja sredstava za kulturu, te smatra da kulturna scena ima velik potencijal zahvaljujući velikomu broju entuzijasta. I sama je veliki ljubitelj kulture. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i profesorica je književnosti.

„Fakultet mi je dao opću naobrazbu, fantastičnu nadogradnju za sve ono što mi je kasnije bavljenje kulturom na televiziji donijelo. Igrom slučaja dogodilo se da su 1993. godine, na kraju mojega studija, na Hrvatskoj radioteleviziji tražili suradnika na teletekstu. Dobila sam honorarni posao koji je otvorio niz novinarskih poslova. 1995. tadašnja me je urednica Mira Marenić Toljan, prepoznavši moje sklonosti, pozvala u Redakciju za kulturu”, ističe urednica koja je nakon više od dvadeset godina, koliko je u novinarstvu, uspjela zadržati potrebnu dozu znatiželje.

Mira Marenić Toljan s Linom Kežić početkom je devedesetih udarila temelje HRT-ovoj kulturnoj redakciji u kojoj su se isprofilirale brojne danas poznate novinarke poput Sanje Šegedin Miriovsky, Jasne Coce, Inje Svetl, Ljiljane Sauche i Oke Ričko, a ta je redakcija sada dijelom kulturnoga programa i na Trećemu programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 3). Tu su i Ljiljana Saucha, Maja Njirjak, Slavica Parlov, Maroje Vučićević, Tamara Džebić Šaljan i Vlatka Kolarović.

Kad je Mira Marenić Toljan nakon diplome književnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na preporuku profesora, kao odlična studentica došla u Redakciju za kulturu 1976. godine, mentorica joj je bila Neda Ritz.

„Da, nekoć je bilo normalno da mladi novinar ima mentora koji ga uči, savjetuje, prati njegov rad i napredak. Toga, nažalost, danas nema, a itekako bi bilo korisno. Novinarski poziv postao je mojom sudbinom i strašću jer je svaki radni zadatak, a bilo ih je tisuće, novi izazov, stalno učenje i to u spoju ugodnoga i korisnoga”, otkriva Mira Marenić Toljan. 


Imala je priliku susresti bezbroj velikih ljudi iz vrha svjetske kulture, a posebna joj je čast bilo razgovarati s velikim Lovrom pl. Matačićem, Placidom Domingom, Lucianom Pavarottijem, Joséom Carrerasom, Biancom Jager, Ivom Pogorelićem. „Uvjerila sam se bezbroj puta u istinu koju često ponavljam da je jednostavnost vrlina samo velikih ljudi. Radni su me zadatci odveli diljem svijeta – u Australiju, obje Amerike, Rusiju, širom Europe... Njujorški Radio City Music Hall, Boljšoj Teatar, kazalište Kirov, bečka, berlinska i sidnejska opera, Musikverein te Royal Theatre u Londonu samo su neka od posvećenih kulturnih mjesta u kojima sam gledala predstave, slušala koncerte i izvješćivala za svoju kuću. Svoju, kažem, jer mi je pružila i dala bogatstvo koje je golemo i u profesionalnome i u osobnome smislu”, ističe Mira Marenić Toljan napominjući da ju je više od četrdeset godina života u kulturi i za kulturu usrećilo i obogatilo.

I Lina Kežić na početku je imala mentora. „Da bi se radilo samostalno, trebala je duga priprema. Radilo se s fonetičarima, u to vrijeme nismo imali Službu za govor, išlo se na Odsjek za fonetiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Snimatelje i montažere doživljavali smo kao suradnike, a iznad svega je bio zanos, volja, znanje, trajno učenje... Najmanje je bilo važno što se tad snimalo na filmu, na različitim izumrlim kasetama, a danas se radi digitalnom tehnikom. Dakle, lakše se snima, lakše montira, sami možemo sve učiniti, no i dalje mislim da bi televizijski prilog trebao biti kolektivni posao te da ga je najbolje raditi skupno”, tvrdi HRT-ova doajenka, koja nakon gotovo 42 godine rada na Hrvatskoj radioteleviziji uskoro odlazi u mirovinu. Nije to samo odlazak iz Redakcije za kulturu jer je radila i kao lektorica u Informativnome program Hrvatske televizije (HRT – HTV), kao urednica vijesti, kao autorica nagrađivanih dokumentarnih filmova u vrijeme Domovinskoga rata kad kulturne redakcije nije ni bilo, nego su svi bili u službi izvješćivanja s ratnih područja. 

„Žalosna sam što prestajem raditi posao koji volim. Raduje me što ću raditi nešto drugo što sam zbog posla zapustila te što ću sama u tome biti sam svoj majstor”, dodaje Lina Kežić. Mladim novinarima koji se žele baviti kulturom savjetuje da upišu Filozofski fakultet. Sve je, kaže, nadogradnja tomu dobrom temelju.

Vlatka Kolarović ima bogato iskustvo u kulturnome programu Hrvatske radiotelevizije. Stvarala je reportaže za emisije poput Pola ure kulture, Kratki susreti i Trikultura, vodila je i uređivala emisiju Drugi format. Smatra da ljudi vole HRT-ove Vijesti iz kulture jer donose događaje u stvarnome vremenu.

„Ne vjerujem u onu poštapalicu da ljudi ne vole kulturu. Većina je ipak svjesna da je kultura sastavnicom njihovih života i da ona nije samo kazalište, film ili knjiga, nego i način na koji komuniciramo, živimo, razmišljamo. To intuitivno osjećaju čak i oni koji tvrde da ih to ne zanima. Na tome sam tragu u kulturi, kao sveobuhvatnomu fenomenu, radila sve svoje emisije, a dio bih toga stava voljela prenijeti i u kratki format”, razmišlja Vlatka Kolarović.

Prošlogodišnja voditeljica Vijesti iz kulture Maja Njirjak sad uživa u radu na terenu gdje ima mnogo iskustva. Prije početka rada u Redakciji za kulturu sedam je godina radila kao novinarka u brojnim HRT-ovim emisijama – od Nedjeljom u dva, u kojoj je bila na praksi kao studentica Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, preko popularne HRT-ove jutarnje emisije Dobro jutro, Hrvatska u kojoj je pekla zanat, do Euromagazina, Procesa ili Boja turizma. Danas je specijalistica za filmske teme. Prvi festival koji je pratila bio je Sarajevski filmski festival, zatim su se počeli redati venecijanska Mostra, na kojoj je Ognjen Sviličić imao premijeru filma Takva su pravila, potom Festival u Cannesu, na kojemu je prikazan film Zvizdan, Pulski filmski festival, a nedavno se vratila iz Širokoga Brijega s West Hercegovina Festa.

„Oduvijek sam bila filmofil. Tata me je tjerao da gledam klasike od filma Tko pjeva, zlo ne misli, koji sam pogledala barem 15 puta, do Fellinijevih filmova. S mamom sam pratila onih pet smiješnih francuskih žandara, Prohujalo s vihorom, kako su zvali film Zameo ih vjetar do Santa Barbare. Dakle, dobila sam širok uvid u filmografiju od najmanjih nogu, stoga nije čudno kad rado uzmem neki europski naslov. Dojmili su me se, primjerice, Ovnovi. Vrlo rado gledam i hrvatske filmove. Pratim i razvoj domaće audiovizualne industrije”, otkriva Maja Njirjak, koja je u Puli radila od jutra do mraka.

„Prvo je trebalo ići na konferenciju za novinare, zatim trčati u montažu, pa natrag po izjave, potom je slijedila projekcija, pa javljanje uživo. Mama me nekad zna podsjetiti da nešto pojedem. Ima i dana kad dođem u redakciju, pa nam otpadne kamera ili propadne događaj, pa idem kući nakon dva do tri sata. To je način života, to nije posao u općemu smislu te riječi”, objašnjava Maja Njirjak koja uz film rado prati i suvremeni ples, programe u Studentskome centru poput Izloga suvremenoga zvuka ili Velesajma kulture. Uvijek je, kaže, iznenadi umjetnički optimizam i nerijetko se njime zarazi.

„Novinar u Vijestima iz kulture mora biti zaljubljenik u kulturu jer je ona sama po sebi zahtjevno područje za prenošenje gledateljima u kratkome formatu od minute i pol te zbog iznimno kratkoga razdoblja izrade reportaže. Naime, istu večer snimamo i montiramo reportaže, pa novinar mora biti dovoljno vješt i upoznat s tematikom kako bi je u vrlo kratkome roku, a od snimanja do izlaska reportaže na male ekrane nekad prođe samo sat vremena, na jednostavan i brz način prenio gledatelju. Ujedno novinar Vijesti iz kulture mora biti upoznat s pojmovima iz glazbene, likovne i filmske kulture kako bi o njima mogao govoriti”, tvrdi Slavica Parlov koja se redakciji pridružila prije nešto više od godinu dana. Novinarstvom se bavi profesionalno već trinaest godina, a umjetnošću – plesom, gitarom, bubnjevima i filmom – od malih nogu.

Pomaže joj znanje iz likovne kulture i povijesti umjetnosti stečeno u srednjoj školi kod tada vrlo zahtjevne profesorice kojoj je zahvalna što je učenike u srednjoj školi slala na nekoliko izložaba mjesečno. Izložbe su naknadno morali analizirati u esejima. Znanje o filmskoj kulturi dobila je na studiju dokumentarnoga filma u Barceloni. Jednako je privlače likovna umjetnost i film. Mišljenja je da upravo film i glazba najviše zanimaju mlađu publiku.

„Smatram da su HRT-ove Vijesti iz kulture važne upravo zbog mlađe publike koja se danas u medijima susreće najčešće s banalnim ili zaglupljujućim sadržajima. Vijesti iz kulture trude se biti mjestom osvješćivanja jer prenosimo novosti iz umjetnosti, a ona je, kao što znamo, vječni izvor spoznaje, duhovnoga razvoja, razvoja ljudske ideje. Danas više nego ikad trebamo umjetnost jer se zbog globaliziranoga potrošačkog društva, koje naglasak stavlja na materijalno, suočavamo s krizom duha. Mislim da umjetnost daje odlične odgovore upravo na krizu duha. Treba slušati umjetnike, oni su na izvoru stvaralačke ideje i energije koja svijetu nosi samo dobre poruke”, smatra Slavica Parlov.

Kulturu Maroje Vučićević smatra iznimno važnom za očuvanje identiteta. Kultura, kaže, najlakše prelazi granice i gradi mostove među ljudima što je svakom, pa i našem društvu nužno za stvaranje bolje budućnosti. Kulturnomu svijetu približio ga je otac – hrvatski pjesnik Stojan Vučićević, koji je također radio u ovoj redakciji. Završio je MIOC u Zagrebu, poslije je studirao i parvo, a bavi se i fotografijom.
„Najviše volim pejzaže i uličnu fotografiju, fotografija je predivan hobi u kojemu uvijek nešto novo možete naučiti i neprocjenjiva mi je kao način odmaranja od ubrzane svakodnevice”, dodaje Maroje Vučićević koji je od 22 godine na Hrvatskoj radioteleviziji 14 proveo u Redakciji za kulturu. Smatra da se teme iz kulture mogu pratiti zanimljivo i dinamično, a da pritom vrijedan sadržaj dođe do gledatelja.

A vrijedni sadržaji HRT-ovih Vijesti iz kuture nastavljaju svake večeri donositi pregled najvažnijih kulturnih zbivanja. Osim na Prvome program Hrvatske televizije (HRT – HTV 1) mogu se pratiti i na mobilnim uređajima, tabletima i računalima s pomoću multimedijske usluge HRTi.