Kad pomažući migrantima izgubiš obitelj

Danielle je jedna od 15.000 Belgijanaca koju su tamošnji mediji nazvali "vojskom sjena". Obični građani koji su motivirani samo dobrotom odlučili otvoriti vrata svojih domova izbjeglicama.

Kada Danielle upozna Mubaraka, jednoga od svojih "štićenika", ulaže svu svoju energiju kako bi mu pomogla ostvariti međunarodnu zaštitu u Belgiji. No, njezina obitelj, najblaže rečeno, nije sretna s takvom idejom. Kako je živjeti s novim susjedom u vlastitom domu?
 
Nakon Valida i Mustafe, Mama Danielle brine se o Mubaraku, ali i mnoštvo drugih migranata prolazi njezinim domom. Financijski ju spašava neprodana hrana koju dobije, kaže, najviše je dobila čipsa - čak 50 kutija. Često se njene kćeri naljute da previše brine o novim miljenicima. Kći Francesca je ljuta jer Danielle je nekad kuhala talijanska jela, a sad priprema kus-kus i datulje:
 
- Govori nam da više ne dolazimo. Ne dolazimo jer kad dođemo, odsutna je i stalno gleda u mobitel. Želi da nazovem Walida ili Muhameda koji su u Engleskoj pa se gledamo na mobitelu, ali ne možemo komunicirati zbog jezika. Meni se to ne da raditi.  I stalno nam govori o tome. Ne smetaju mi oni, nego mamino ponašanje. Jako smo se potrudili oko Walida i Muhameda. I oko Mubaraka se trudimo. Ali previše njih prođe ovuda. Mogla bi ih manje primati. Katkad mi je previše, dodaje  i nastavlja kako njene kćeri ne žele više dolaziti baki jer se boje mnoštva nepoznatih muškaraca, dok unuk voli doći jer s njima igra nogomet.

Za to vrijeme Mubarak uživa u slobodi. Darfur (Sudan) je napustio 2016., s 23 godine i napokon vojni režim zamijenio  građanskim. U njegovj su zemlji, kaže, tada bila tri predsjednika - vojnik, civil i crkvenjak, a provođena su i etnička čišćenja.

Papire u Belgiji čeka sedam mjeseci, postavljaju mu pitanja, provjeravaju istinitost iskaza i sve za što nema dokaza. Migranti često imaju između 16 i 23 godine, najviše ima 25-godišnjaka. Nakon što dobiju potrebne informacije, većina tih ljudi zatraži od belgijskih vlasti azil. U Europu su većinom stigli preko Italije, a ne uspiju li osigurati boravak, šalju ih natrag u očajne kampove.

Francesca i psihologinji objašnjava da nema probem s izbjeglicama, već svojom majkom:
- Dragi su. Ovdje je stalno prometno. Nema mira. Neki ljudi stalno dolaze. Kad god dođemo, moramo šutjeti jer izbjeglice spavaju.

Ne smijemo ulaziti u njezinu sobu jer je to postala njihova soba. Prije je bila njezina soba s kupaonicom.Nije problem činjenica da ih prima, to je jako dobro. Drago mi je da pomaže ljudima. I ja pomažem kad mogu. Problem je u tome da joj se sad cijeli život vrti oko njih. A nekad bi nas znala nazvati uplakana jer je ne bismo nazvali ili ne bismo došli dva dana. Nedostaje mi to.

Majka se brani, otkad su kćeri napustile dom, ostala je usamljena i sada u pomaganju drugima nalazi smiao:
- Pružam im mjesto za odmor, da se istuširaju da imaju bar jedan obrok kako spada. Jedan djed je bio u pokretu otpora, a drugi je otišao u Francusku. Više osoba u mojoj obitelji je za vrijeme rata otišlo u Francusku. Ako su oni dobili tu priliku, treba to vratiti. Ovi ljudi ništa ne traže. Morali su sve ostaviti. Na neki način zahvaljuješ zbog činjenice da su tvoji djedovi primljeni u Francusku. I zbog toga to radiš. Možeš li to shvatiti?
 - Ne mogu, odgovara kči i jaz se produbljuje...
Redatelji filma "Daniellein izbor" iz ciklusa "Novi susjedi" su Safia Kessas i Mathieu Neuprez, izvršni producenti Daniela Draštata i Frans Jennekens 
Produkcija EBU partneri: ČT, RTBF, HRT, RTV SLO, NTR, DW, RTVE, RTP, RAI, uz podršku EU 
https://newneighbours.eu/
Film pogledajte na multimedijskoj usluzi HRTi.