Čovjek i prostor - suvremena hrvatska arhitektura: Viktor Kovačić 2017.

Arhitektura je oduvijek činila neizostavan dio naše svakodnevice. Osim razumijevanja da smo u neprekidnoj interakciji s njome, arhitektura može stimulativno utjecati na stvaranje pozitivnih društvenih odnosa, stoga su njezina društvena odgovornost i civilizacijski značaj izuzetno veliki. Serija posvećena hrvatskoj suvremenoj arhitekturi "Čovjek i prostor", nasljednik pilot-projekta "Točka na A", kroz četiri epizode predstavlja najbolja ostvarenja domaće arhitektonske produkcije, nominirane ili nagrađene na godišnjim izložbama Udruženja hrvatskih arhitekata za 2017. i 2018., upravo s ciljem podizanja društvene svijesti o važnosti prostora koji nas okružuje i u kojem živimo, te stvaranja dijaloga s najširim auditorijem o djelima hrvatskih arhitektica i arhitekata. U ponedjeljak, 7. studenoga, na Prvom u 23:20 prikazujemo treću epizodu prve sezone dokumentarne serije Čovjek i prostor. 

Nominacije za nagradu Viktor Kovačić 2017. za najuspješnije ostvarenje u svim domenama arhitektonskog stvaralaštva.

U trećoj epizodi bavimo se dvjema javnim zgradama: školom i gradskim kupalištem. Važnost javnih objekata nesumnjivo duboko zadire u društvene i kulturne slojeve lokalnih sredina, pogotovo kada nastaju u kontekstima koji nemaju kvalitetne otvorene javne prostore, trgove i slično, tj. kada su locirani u gusto izgrađenim i često kaotičnim okruženjima bez definiranog i jasnog urbaniteta. Upravo zbog toga dodatna vrijednost ovakvih projekata, a to vrijedi za školu na Pazdigradu u Splitu i za bazen u Borovom naselju, jest u tome što, u nedostatku urbaniteta okolnog prostora, oni na sebe preuzimaju zadaću da se svojim integrativnim odnosom spram okolnog konteksta sami stave u funkciju takvih javnih zajedničkih prostora - kvartovska kuća / kvartovski trg.  

Kontekst Pazdigrada karakterizira nepostojanje bilo kakve urbane hijerarhije i strukturiranosti, a javni prostor se svodi tek na profile nogostupa, dok su ostale površine pokleknule pod najezdom privatnog ili "developerskog" interesa. Zelena oaza koja je ostala sačuvana isključivo zbog toga što su tu donedavno bili plastenici i na kojoj je danas izgrađena škola projektirana je na način da nadomjesti taj deficit kvalitetne javne površine pa se novi "kvartovski trg" formira ispred, ispod, iza i na školi / dvorani, povezujući svoje perimetralne ulice u jedan prokrvljeni prohodni sklop. Škola na istočnom periferijskom ulazu u grad tako osim bazične edukacijske, nudi i platformu za širi kontekst: za igru, okupljanje, druženje, odmor i svaku drugu interakciju lokalne sredine. Osim toga specifičnost ove zgrade je i izbor materijala (cijela škola je izvedena u vidljivom naturbetonu).  

S druge strane, javni zatvoreni bazen s kupalištem na otvorenom, uvlači nas u kontekst Vukovara koji desetljeća nakon Domovinskog rata strpljivo malo po malo podiže nivo javne infrastrukture. Ambicije autora i investitora izdržale su dugotrajan proces kreiranja i nastajanja bazenske kuće u periodu od gotovo 15 godina. Staro plivalište u Borovom naselju, samom po sebi s inovativnim stambenim modelom - izdankom tvornice Batta s početka prošlog stoljeća, ustupilo je mjesto suvremenoj bazenskoj dvorani. U prilogu će se pokazati kako je ona "okupila" oko sebe sjeverozapadnu vukovarsku periferiju i kako ju prihvaća šira javnost. 

Autori koncepcije i scenaristi su Vedran Duplančić, Sabina Sabljić i Nikola Škarić. Voditelj produkcije je Viktor Sarić, režija Željko Sarić, montaža Urša Vlahušić, glazba Tomisla Babić, direktor fotografije Željko Sarić, a urednica Tanja Kanceljak. 

Emisiju pratite i preko multimedijske usluge HRTi u čijoj videoteci možete pronaći emitirana izdanja.