Caudillo i dalje baca dugu sjenu na španjolsko društvo. Kako je moguće da zemlja poznata kao uzor napretka, zemlja koja je 1998. dala uhititi čileanskoga diktatora Augusta Pinocheta zbog zločina protiv čovječnosti, ne može prihvatiti vlastitu prošlost?
Približava se pedeseta obljetnica Francove smrti te postavljamo pitanje: do koje mjere uspon povijesnoga revizionizma i uspomena na Franca osnažuju španjolsku krajnju desnicu?
Unatoč nedavnim zakonima koji zabranjuju veličanje Španjolskoga građanskog rata i opravdavanje frankizma, himna Francu "Cara al sol" redovito se čuje na skupovima stranke Vox. Ta je ekstremna desničarska stranka prihvatila Francov narativ o španjolskom nacionalnom identitetu te je rehabilitaciju diktatora postavila kao ključan element svoje izborne kampanje.
Svakoga 20. studenoga, na dan Francove smrti, u dvadesetak se crkava u Španjolskoj i dalje drže mise u spomen na diktatora. U Madridu Zaklada Franco, utemeljena kako bi se "odala počast uspomeni" na generala, još prima subvencije.
Može računati na potporu trenutačnoga gradonačelnika Madrida Joséa Luísa Martíneza Almeide, samoproglašenoga fašista. Između ostaloga, dao je srušiti mauzolej posvećen 3000 ljudi strijeljanih u jarugama najvećega groblja u glavnome gradu u razdoblju od 1940. do 1945. godine.
Neke institucije, poput Crkve u Španjolskoj, koja je uz Francov režim suodgovorna za otmicu tisuća dojenčadi iz španjolskih rodilišta, i dalje odbijaju otvoriti svoje arhive unatoč memorijalnim zakonima koji ih na to obvezuju.
u Španjolskoj se, nakon desetljeća šutnje, nikada nije toliko govorilo o Građanskom ratu i Francu kao danas.
Dokumentarni film Franco: Odbačeno sjećanje Španjolske, koji je odabrao Goran Brozović, na rasporedu je u srijedu, 28. listopada, na Drugom programu u 20:15.