Novo kino Buje

Godine 1950. ideološki podijeljen istarski gradić Buje dobiva svoju kinodvoranu. Uslijedila je velika emigracija Talijana, no usprkos svim nedaćama talijanska zajednica uspjela se održati u gradu.

Dolaskom velikog broja ljudi iz različitih krajeva tadašnje Jugoslavije stvari su se promijenile, a bujsko kino polagano postaje najpopularnije mjesto među svim građanima, mjesto koje je ujedinjavalo i povezivalo. Jedna od talijanskih obitelji koja je odlučila ostati jest Acquavita, koja živi iznad bujske kinodvorane. Leonardo Acquavita uz pomoć kinooperatera Tonija Lakote i Aurelija Dussicha pretvara bujsko kino u središte društvenog i kulturnog života. Malo je to kino s tek nekoliko stotina sjedećih mjesta koje nosi dušu toga grada.

Kad se svjetla ugase, žamor prestane i dvoranom prevlada zvuk pucketanja filmske vrpce, u tom se trenutku kulturne i društvene razlike brišu i svi postaju jednaki. Dok su gledali izmjenu slika na velikom platnu, svi su sanjali o boljoj budućnosti i zajednici koja živi sretno i skladno.

Dokumentarni film Novo kino Buje mnogo je više od priče o kinodvorani. Priča je to o zajedništvu jednoga malog mjesta čiji stanovnici, usprkos svim nedaćama, nastavljaju vjerovati i graditi život kakav žele živjeti. Pogledajte ga u četvrtak, 11. lipnja na Trećem programu u 20:45.

Scenarij i režija Alessio Bozzer, montaža Ana Štulina, direktor fotografije Sara Švagelj.

Produkcija: Antitalent i Videoesta za HRT