Romano Bolković - 1 na 1: Vladika Jovan Ćulibrk

U emisiji Romano Bolković - 1 na 1, koju prikazujemo u utorak, 2. prosinca na Četvrtom programu u 20:05, gostuje vladika Jovan Ćulibrk.

Pakračko-slavonski episkop Srpske pravoslavne crkve, jedan je od vodećih stručnjaka Srpske pravoslavne crkve za Holokaust. Istodobno je koordinator Odbora Srpske pravoslavne crkve za Jasenovac, predstavnik SPC-a u Jeruzalemu te član posebne komisije pri Vatikanu koja raspravlja o svetosti Alojzija Stepinca.

Rođen je u Zenici, porijeklom iz Bosanske Gradiške. Studirao je književnost u Banjaluci, a diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Paralelno je pratio alternativnu scenu tadašnje Jugoslavije, pišući kao glazbeni kritičar za brojne magazinske publikacije.

Pravoslavnim svećenikom postaje 1993. godine, a kasnije predaje slovenski i srpski jezik i književnost u Bogosloviji Svetog Petra Cetinjskog na Cetinju. Od 2011. godine vodi Kancelariju Odbora za Kosovo i Metohiju Svetog arhijerejskog sabora u Pećkoj patrijaršiji, istodobno obnašajući funkciju sekretara Odbora.

Do imenovanja za pakračko-slavonskog episkopa 2014. godine, Ćulibrk je uređivao časopis Svetigora, pokrenuo radio stanicu Radio Svetigora te bio dobitnik prestižnih nagrada, među kojima su nagrada Matice srpske za istraživački rad o Milošu Crnjanskom i nagrada Golda Meir u Jeruzalemu, gdje je magistrirao historiografiju Holokausta u Jugoslaviji. Od 29. ožujka 2021. godine, na Sveučilištu Ben Gurion u Beer Ševi, od Zaklade izraelskog predsjednika Jichaaka Navona primio je plemićku titulu „Vitez od Ladina“.

U ovoj emisiji razgovaramo s vladikom Jovanom o značenju i slojevima osvećenjahrama. Razgovor započinjemo pitanjem što osvećenje zapravo donosi – mijenja li se prostor, zajednica ili pojedinac? Posebna pažnja posvećena je osvećenju hrama u Pakracu, pri čemu se razmatra je li ono prije svega završetak fizičke gradnje ili početak stvarnog života hrama.

Sljedeći dio emisije posvećen je široj perspektivi: pravoslavna misao promatra kosmos i sve stvoreno kao hram. Vladika Jovan objašnjava kako takav pogled mijenja naš doživljaj svijeta, prirode i njene svetosti, te kako se pojam hrama prenosi na čovjeka, kroz Pavlovu tvrdnju da je tijelo hram Duha Svetoga, posebno u vremenu kada je tijelo svedeno na objekt potrošnje i učinkovitosti.

Razmatra se i uloga hrama u urbanom kontekstu, kao mjesto sabranosti u fragmentiranom i digitaliziranom prostoru, te njegov značaj u kolektivnom pamćenju naroda koji prolazi kroz povijesne rane, selidbe i nesigurnosti. Vladika Jovan dalje tumači tezu da čitavo stvorenje teži da postane hram, povezujući to s duhovnom dimenzijom postojanja razmišljajući o teološkom smislu ruševina i procesu obnove, te pitanje koji „hram“ suvremeni čovjek danas pokušava izgraditi izvan fizičkih zidova. Razmatra se i fenomen sakralnog u sekularnom – stvaranje prostora i obreda koji nalikuju hramovima, te utjecaj liturgijske ljepote i ikonografskog jezika na unutarnju transformaciju pojedinca.

Kroz razgovor provlači se tema međusobnog povezivanja vidljive gradnje hrama i gradnje nevidljivog hrama u čovjeku i zajednici, te uloga hrama kao prostora slobode, tišine i međusobnog prepoznavanja. Vladika Jovan komentira ulogu episkopa u vremenu polarizacije, značaj očuvanja kulturne i književne baštine, te važnost Myriobiblionasvetog Fotija u razumijevanju kulturne tradicije Bizanta i očuvanju knjige, arhiva i rukopisa. Razgovor nudi sustavan i promišljen pregled teoloških, kulturnih i duhovnih dimenzija hrama, kroz razgovor s jednom od najprominentnijih crkvenih figura suvremenog pravoslavlja.