Čovjek i prostor - suvremena hrvatska arhitektura: Viktor Kovačić 2017.

Arhitektura je oduvijek činila neizostavan dio naše svakodnevice. Osim razumijevanja da smo u neprekidnoj interakciji s njome, arhitektura može stimulativno utjecati na stvaranje pozitivnih društvenih odnosa, stoga su njezina društvena odgovornost i civilizacijski značaj izuzetno veliki.

Nominacije za nagradu Viktor Kovačić 2017. za najuspješnije ostvarenje u svim domenama arhitektonskog stvaralaštva tema su trećeg nastavak dokumentarne serije Čovjek i prostor - suvremena hrvatska arhitektura, a na rasporedu je u nedjelju, 6. srpnja na Trećem u 20:10. Prva i druga sezona serija dostupna je na multimedijskoj platformi HRTi.

U trećoj epizodi bavimo se dvjema javnim zgradama: školom i gradskim kupalištem. Važnost javnih objekata nesumnjivo duboko zadire u društvene i kulturne slojeve lokalnih sredina, pogotovo kada nastaju u kontekstima koji nemaju kvalitetne otvorene javne prostore, trgove i slično, tj. kada su locirani u gusto izgrađenim i često kaotičnim okruženjima bez definiranog i jasnog urbaniteta. Upravo zbog toga dodatna vrijednost ovakvih projekata, a to vrijedi za školu na Pazdigradu u Splitu i za bazen u Borovom naselju, jest u tome što, u nedostatku urbaniteta okolnog prostora, oni na sebe preuzimaju zadaću da se svojim integrativnim odnosom spram okolnog konteksta sami stave u funkciju takvih javnih zajedničkih prostora - kvartovska kuća / kvartovski trg.

Kontekst Pazdigrada karakterizira nepostojanje bilo kakve urbane hijerarhije i strukturiranosti, a javni prostor se svodi tek na profile nogostupa, dok su ostale površine pokleknule pod najezdom privatnog ili "developerskog" interesa. Zelena oaza koja je ostala sačuvana isključivo zbog toga što su tu donedavno bili plastenici i na kojoj je danas izgrađena škola projektirana je na način da nadomjesti taj deficit kvalitetne javne površine pa se novi "kvartovski trg" formira ispred, ispod, iza i na školi / dvorani, povezujući svoje perimetralne ulice u jedan prokrvljeni prohodni sklop. Škola na istočnom periferijskom ulazu u grad tako osim bazične edukacijske, nudi i platformu za širi kontekst: za igru, okupljanje, druženje, odmor i svaku drugu interakciju lokalne sredine. Osim toga specifičnost ove zgrade je i izbor materijala (cijela škola je izvedena u vidljivom naturbetonu).

S druge strane, javni zatvoreni bazen s kupalištem na otvorenom, uvlači nas u kontekst Vukovara koji desetljeća nakon Domovinskog rata strpljivo malo po malo podiže nivo javne infrastrukture. Ambicije autora i investitora izdržale su dugotrajan proces kreiranja i nastajanja bazenske kuće u periodu od gotovo 15 godina. Staro plivalište u Borovom naselju, samom po sebi s inovativnim stambenim modelom - izdankom tvornice Batta s početka prošlog stoljeća, ustupilo je mjesto suvremenoj bazenskoj dvorani. U prilogu će se pokazati kako je ona "okupila" oko sebe sjeverozapadnu vukovarsku periferiju i kako ju prihvaća šira javnost.

Autori koncepcije su Sabina Sabljić, Nikola Škarić i Vedran Duplančić, voditelj produkcije i direktor fotografije Viktor Sarić. Scenarij Sabina Sabljić, Nikola Škarić i Vedran Duplančić, režija Željko Sarić, montaža Urša Vlahušić, glazba Tomislav Babić, a urednica Tanja Kanceljak.