Samo ljudi

U petak 11. veljače na Trećem programu u 22 sata prikazujemo hrvatski film Samo ljudi. Sklon žanrovskim različitostima Branko Bauer 1957. godine snima crno-bijelu melodramu Samo ljudi, visoko stiliziranu ljubavnu priču smještenu na snježnim obroncima bosanskih planina.

Iako virtuozno režiran, Bauer filmom nije uspio dojmiti domaću kritiku, koja, kao i mnogo puta do tada, a i poslije, nije prepoznala kvalitetu ostvarenja no zato su film prepoznali strani izbornici te je tako izabran u službeni program venecijanskog festivala.

Snimljen u idiličnim pejzažima, dotjeranog scenarija, pomnog kadriranja Samo ljudi je film koji svojom estetikom odskače od jugoslavenskog filma te kada glumci ne bi govorili hrvatski mogao bi lako biti zamijenjen za klasično hollywoodsko ostvarenje 50-tih godina prošlog stoljeća.

Predrag Bojanić zvani Bojkan inženjer je na gradnji hidrocentrale, inače invalid koji je u ratu ostao bez noge, upozna mladu Ljubicu Romić Bubu koja je u ratu ostala bez vida te se liječi kod primarijusa Vrančića. Prije operacije primarijus smjesti depresivnu Bubu u obližnji pansion kako bi se odmorila i oraspoložila prije važne operacije u čemu joj pomognu Bojkan i dr. Žarko, također smješteni u pansionu kod tete Eme.

Bojkan je svoju invalidnost prevladao tako da se normalno kreće, štoviše čak i skija te ohrabri Bubu da i ona proba. Bojkan i Buba se zbliže no Bojkan joj prešuti da je i on invalid. U pansion dolazi Lela, prijateljica doktora Žarka, koja svojom prisutnošću unese nervozu među stanare, a i približava se termin operacije...

Naslovne uloge tumače Tamara Miletić, Milorad Margetić, Nikša Štefanini, Olivera Marković, Stjepan Jurčević i Nela Eržišnik.