Zboraši

Glazbena drama. Pierre Morhange svjetski je priznati dirigent koji u SAD-u prima tužnu vijest iz svoje domovine Francuske. Majka mu je umrla i on se vraća kući na sprovod.Tijekom boravka u Francuskoj posjeti ga poznanik iz djetinjstva Pépinot koji mu uruči dnevnik njihova zajedničkog učitelja iz popravnog doma Clémenta Mathieua.

Vrativši se mislima u 1949., Pierre se počne prisjećati kako je počelo njegovo bavljenje glazbom. Za to je zaslužan upravo učitelj Clément koji je poslije rata prihvatio posao u popravilištu u kojem je bio smješten Pierre.

S obzirom da svoje učenike nije mogao ni na koji način motivirati na rad i disciplinu, Clément se dosjetio da ih kao zaljubljenik u glazbu i nesuđeni skladatelj potakne na pjevanje u zboru.

Njegova inicijativa neće naići na potporu konzervativnog ravnatelja doma Rachina, dok će mu s druge strane sve veće probleme stvarati stariji štićenik Mondain čije će delinkventno ponašanje početi utjecati na druge dječake...

Glazbenu dramu Zboraši prikazujemo u subotu, 15. kolovoza na Trećem programu u 22:30. 

Učitelj koji unatoč svim preprekama mijenja nabolje živote svojih učenika pravi je tematski evergreen koji je niz puta korišten u filmskoj umjetnosti. Stoga ne čudi da je za istim zapletom posegnuo i francuski glazbenik Christophe Barratier (Les Tombales, Foubourg 36) odlučivši debitirati kao filmski redatelj. Iako je potvrdio da je priča njegova dugometražnog prvijenca velikim dijelom autobiografska (glazbom se počeo baviti još kao sedmogodišnjak), kao predložak mu je poslužio scenarij filma "La Cage aux rossignols" (1945) redatelja Jeana Drévillea.

Debi Christophea Barratiera uvjerljiva je drama o odrastanju koja najviše duguje svestranosti svog autora čiji se dar za glazbu osjeća u svakoj sceni. Uz to, redatelj se iskazao i u radu s glumačkom ekipom, osobito s njezinim dječjim dijelom.

U glavnoj je ulozi Gérard Jugnot (Tandem, Une époque formidable), a također treba istaknuti i u vrijeme snimanja četrnaestogodišnjeg Jean-Paul Bonnairea (Hellphone, L'Auberge rouge). Naime, redatelj je mladog glumca angažirao kao solista zbora Petits Chanteurs de Saint-Marc čiji su članovi otpjevali pjesme iz filma.

U ostalim su ulogama François Berléand (Mon idole, Ma petite entreprise), Kad Merad (Je vais bien, ne t'en fais pas, Essaye-moi), Didier Flamand (Ceci est mon corps, La Vis) te glumac i dokumentarist Jacques Perrin (Un Uomo a met?, Le Peuple migrateur) čiji je, inače, Christophe Barratier nećak.

Glazbu za film skladao je Bruno Coulais (Vidocq, Microcosmos: Le peuple de l'herbe), dok je film dobio niz nagrada i nominacija. Među njima su dvije nominacije za Oscara u kategorijama najboljeg filma izvan engleskog govornog područja i najbolje izvorne pjesme ("Vois sur ton chemin"), dva Césara (za najbolju glazbu i ton), Europska filmska nagrada za najboljeg skladatelja te nagrade na festivalima u Ljubljani, Austinu i Bangkoku.

Film je 2004. u Francuskoj izbio na prvo mjesto najgledanijih kinonaslova.

Scenarij potpisuju Christophe Barratier i Philippe Lopes Curval. Urednik je Dean Šoša.