"Kuća moje babe…"

Što ostane od doma kad ga prekrije ocean, a vrijeme počne šuštati poput stare gramofonske ploče? Dokumentarni film "Kuća moje babe…" prati Kátiju Gavranić Camargo, ženu koja u sebi nosi dvije zemlje, Hrvatsku i Brazil, kao dva ritma istog srca. 

U užurbanom São Paulu vodi Klub prijatelja Dalmacije, mjesto susreta potomaka hrvatskih iseljenika koji tragaju za svojim korijenima, jezikom i identitetom.

Njezini su preci iz Blata na Korčuli 1925. godine otplovili prema Brazilu, u potrazi za novim životom. Stoljeće kasnije, njihovi potomci vraćaju se na otok ne kao turisti, nego kao djeca koja žele razumjeti priču koja im je ostavljena u nasljeđe.

Film se kreće između dvaju svjetova — megapolisa i dalmatinskog kamena, arhivskih snimki i suvremenih susreta, javnih proslava i intimnih trenutaka pred kućom koja još pamti. U središtu je obiteljska kuća u Blatu: prostor koji možda propada, ali ne prestaje biti simbol pripadnosti.

Dokumentarni film "Kuća moje babe…", koji premijerno prikazujemo u ponedjeljak, 9. ožujka u 18:20 na Drugom programu, donosi priču o odlasku i povratku, o jeziku koji je preživio kontinent te o generacijama koje su identitet sačuvale ne iz dužnosti, nego iz ljubavi.

Autorica Dijana Čović, snimatelji Dario Kiš i Ivan Milun, montažer Ivor Ivezić.